The Museum of Innocence.

Sophia & i tako to.

30.09.2016.

*



noćas bih te pitala
koja je to Ptica Džennetska u svojim krilima

tebe nosila ?
i otkuda znaš da želim
da se susrećemo, ondje, gdje Duše se susreću samo u Molitvama?

i reci
od koga si dobio te tople prste i ruke
koje nisu zgrčene i grube
te oči, sto mehko i nevino, poput usana ljube
život, travu , mjesec.. tišinu,.. zvuke.

ja volim
volim slobodu i način
na koji tugu i sreću u jedno stapaš
i slikaš ih na rastegnuto bijelo platno
nemire u Mir pretapaš
i ulaziš sabahom kroz prozor mi, tiho, baš kao Sunce zlatno
i sijaš
i sijaš.

pogledaj
evo sam bosonoga zagazila, u tebe, kao u potok, i želim da me vodiš do okeana.
ovo putovanje s tobom prekrasna mi je misterija,
poput beztežinskog padanja,
onih u bezdan gurnutih,
kojima iznikoše krila, Ljubavi i Nadanja.


.


Stariji postovi